INTERVJU S ČLANOM EUROPSKOG PARLAMENTA, ANDREJEM PLENKOVIĆEM, U POSJETU RIJECI

U okviru političkih aktivnosti po hrvatskim županijama, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, Andrej Plenković posjetio je Rijeku. Prije druženja s građanima na riječkom Korzu, uspjeli smo napraviti kratki intervju vezan uz studentske dane našeg zastupnika. U popodnevnim satima na Pravom fakultetu u Rijeci, europarlamentarac Plenković održao je predavanje na temu „Prvih 100 dana Hrvatske u EU“.

 Srednju škole ste završili u Obrazovnom centru za jezike. Kako ste se odlučili za Pravni fakultet, a ne primjerice Filozofski?

- Moje je srednjoškolsko obrazovanje više upućivalo na biranje karijere u društvenim znanostima. U toj sam fazi života učio engleski, njemački, latinski i smatrao sam da će mi jezici biti dodatna vrijednost. Htio sam izabrati baš pravnu karijeru jer sam pretpostavljao da će mi ona omogućiti jednu širu perspektivu u razvoju karijere. Tako se i dogodilo. Položio sam stručni i pravosudni ispit te se mogu uvijek vratiti ovome izvornom, međutim na kraju me život odveo u diplomaciju, u poziv koji mi je omogućio jednu međunarodnu karijeru, a u posljednje vrijeme i europarlamentarni angažman.

Fakultet ste završili u pet godina. Mislite li da je moguće s dobrim ocjenama završiti fakultet i usporedno se baviti studentskim aktivizmom?

- Sve sam zavšrio u roku, s time da sam apsolventsku godinu iskoristio kako bih bio predsjednik međunarodnog odbora Europske udruge studenata prava (ELSA). Elsa mi je pružila jedan novi pogled na europske procese, međunarodne kontakte, jedan pravi doživljaj europske konkurencije u ranoj fazi koji me prilično odredio u kasnijoj odluci da postanem hrvatski diplomat. Mislim kako mladi ljudi imaju jednu ogromnu prednost koje nisu svjesni, a niti ja tada nisam bio, imaju silnu energiju. Kada imate silnu energiju i kada ste mladi, onda se može puno više toga u kraćem roku, nego što to kasnije životne obaveze dozvoljavaju. Zato ja savjetujem svim mladima da uz pravovremeno i što kvalitetnije obavljanje studentskih zadaća što je prioritet pokušaju godine studija iskoristiti za dodatni društveni rad, bilo u strukovnim udrugama, civilnom društvu, sportu, umjetnosti ili bilo kojoj drugoj aktivnosti koja ih oplemenjuje jer kasnije poslodavci vode računa o tome. To jako puno govori o interesima, o ambicijama, o onome što se zove izvršavati obaveze u roku. Jedan primjer iz života. Kada smo gledali prijave kandidata za Ministarstvo europskih i vanjskih poslova, gledali smo ocjene, kvalitete, ali smo isto gledali jesu li te obaveze riješene na vrijeme jer tu mladi čovjek ostavlja dojam pouzdanosti i ozbiljnosti a to je jako važno u poslovnom svijetu.

Po čemu Vi pamtite svoje studentske dane?

- Studentski dani su u svakom slučaju takvi da se ne zaboravljaju. Ja ih se uvijek sjećam sa simpatijama. Sjećam ih se i po tome što smo imali niz kvalitetnih profesora koji su nas usmjeravali u pravnom, ali i životnom usmjerenju. Ja sam od druge godine fakulteta bio aktivan u Elsi na zagrebačkoj razini. Osnovao sam i riječku Elsu, što je dosta zanimljivo. Sa tadašnjim dekanom stupio sam u kontakt da se pokrene riječka Elsa. Bio sam predsjednik Else Hrvatska i predsjednik na međunardnoj razini. Puno sam putovao, stvarao kontakte i uvijek sam nastojao poticati i druge na međunarodni angažman. Mislim da je jedan krug ljudi koji su tada bili u mojoj generaciji danas izvrsno plasirani u pravničkoj i drugim strukama.

Mislite li da se danas studenti premalo bune, da premalo izlaze na ulice kada se diraju u njihova prava?

- Činjenica jest da smo taj svojevrsni buntovnički karakter hrvatskih studenata u nekom pravom smislu imali prije četrdesetak godina, od '68.  pa do Hrvatskog proljeća. Nakon toga ne možemo reći  da su studenti bili ona revolucionarna snaga kako se nekada to onako romantičarski znalo doživljavati. Međutim mislim da se može zastupati stavove i na argumentiran, artikulirani i institucionalizirani način kroz studentske zborove i ostale strukture koje postoje na fakultetima, sveučilištima i brojim studentskim udrugama. Što se tiče egzistencijalnih pitanja u smislu troškova, mislim da je tu bilo nesmotrenih izjava ministara o tome ako nekom nije dobro neka ide tamo odakle je došao. Mislim da to u ovoj gospodarsko-socijalnoj situaciji definitivno nije retorika niti politika koja drži vodu. Mlade ljude treba pomoći i subvencionirati na način da im se omogući da ipak taj njihov studentski period koji je skroman, a koji je zapravo jedna životna investicija u kvalitetniju budućnost, prođe u onim standardima koji su normalni i dostojni svakog čovjeka.

Svjedoci smo „odljeva mozgova“. Kako to spriječiti? Ulazak u Europsku uniju to bi mogao još više potaknuti.

- Na temu mobilnosti ne trebamo govoriti sa startne pozicije odljeva mozgova. Moramo razgovarati sa aspekta realnosti hrvatskoga članstva u Europskoj uniji. Mi smo sada u jedinstvenom tržištu Europske unije, priznaju se diplome, stručne kvalifikacije. Sloboda kretanja radnika je tu. Mladi mogu koristiti Erasmus kao jedan mehanizam da jedan ili dva semestra provedu na nekom drugom sveučilištu, da otvore kontakte, steknu mreže prijatelja koje su im izuzetno važne i za kasnije, da jedan dio svoje karijere provedu u nekoj drugoj zemlji i da se onda vrate u Hrvatsku. Vodimo računa, to je jedan zanimljiv podatak, od 507 milijuna građana Europske unije samo 2,8% koristi slobodu kretanja. Teza je da oni koji odu van i vrate se  uvijek donose neku dodanu vrijednost, prema tome nije to „odljev mozgova“ u negativnom smislu. To je mobilnost koja omogućuje bolju i kvalitetniju konkurenciju i životni standard u konačnici.

Što je europski projekt ''Jamstvo za mlade''?

- To je prioritetni politički projekt koje će u razdoblju 2014. - 2016. godine izdvojiti na razini proračuna EU čak 6 milijardi eura. On kani državama članicama gdje je dijagnosticiran problem nezaposlenosti mladih pomoći sa programima koji bi trebali omogućiti mladim ljudima nakon završetka studija ili obrazovnog ciklusa da dobiju šansu ili zaposlenja, pripravništva, stažiranja ili dodatne edukacije s ciljem da ne budu isključeni sa tržišta rada. U tom smislu provedbeni mehanizam je na Ministarstvu rada hrvatske Vlade koja sada mora od 1. siječnja 2014. godine krenuti u operativno iskorištavanje tih sredstava koja će biti i Hrvatskoj na raspolaganju. Mi smo nakon Grčke i Španjolske treća zemlja u Europskoj uniji po nezaposlenosti mladih ljudi.

Što biste poručili hrvatskim studentima?

- Poručio bih im da na vrijeme završe fakultet, da budu društveno odgovorni, da iskoriste činjenicu da oni ulaze u poslovni život u uvjetima hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Svi mi koji smo se godinama trudili za to sretni smo da je članstvo Hrvatske u EU za mlade jedna notorna činjenica, a na njima je da iskoriste sve mogućnosti i da budu svjesni vrlo snažne konkurencije na europskom tržištu rada kao što je to u poslovnom svijetu, tako je i u karijernom kontekstu. Zato neka rade na sebi, završavaju sve u roku, uče jezike i neka budu angažirani u izvankurikularnim aktivnostima. Uvjeren sam da uspjeh neće izostati.

Intervju vodila:

Iva Sušić, dopredsjednica GO MHDZ Rijeka